Пређи на главни садржај

Постови

ko je marija miladinović?

ko je marija miladinović?

marija miladinović (1990, ćuprija) je pozorišna glumica, pesnikinja i dramska pedagoškinja. završila je akademiju umetnosti u novom sadu. stalni pozorišni angažman ima u gradskom pozorištu jagodina. pri ustanovi kulture ćuprija vodi školu glume ćuprija. aktivno se bavi problemima mladih, promišlja o njima i trudi se da pozorišnim metodama i radioničarskim radom doprinese boljitku života mladih ljudi u malom gradu. članica je saveta za mlade pri opštini ćuprija. svoj poetski izraz opisuje kao nešto između dnevničkog zapisa i spiska za kupovinu. poetska zbirka brodvej pod svetlima mobilnih telefona je svejevrsno umetničko traganje za korenima, povezanostima, isceljenjima, moranjima i slobodama. objavila je tri samostalne i jednu grupnu zbirku pesama: soba modrih boja (UKS, 2012.) artikulisanje (2014. artija, grupa autora) pita od džeza (2024, nova artija) brodvej pod svetlima mobilnih telefona (2024, nova artija)  dobitnica je nagrade matićev šal za 2012. godinu. marija miladinović, fo
Недавни постови

Brodvej pod svetlima mobilnih telefona - izbor iz poetske zbirke

Бродвеј под светлима мобилних телефона је поетски урадак који је настајао у периоду од 2017 до 2023. године. Поезија је писана углавном на писаћој машини у послепоноћним и ранојутарњим часовима. Инспирисана је позоришним промишљањима ауторке, људима – свемирима које свакодневно упознаје, самоспознајама у тренуцима драгоцене доколице. Ауторка је описује као уметничко трагање за коренима, повезаностима, исцељењима, морањима и слободама. Збирка садржи три поетска сегмента – пре поноћи, око поноћи и после поноћи. Објављена је 2024. године у издању Нове Артије. Уредник је Владица Миленковић, лекторка Марина Вало, а коментар је написао пријатељ и музички уметник Дејан Пејовић Пеја.     избор из поетске збирке сlosing time могу да ти кажем да си ме оставио у врло незгодном положају са лошим момцима али добрим фрајерима са незгодним пићем али добрим  и некад  тако неопходним са писаћом машином и оном досадном кишом која нас је тако нервирала јесенас том углавном је

Pita od džeza - izbor iz poetske zbirke

"U svojoj intimnoj poeziji Pita od džeza Marija Miladinović dotiče teme umetnosti i inspiracije, uranja u promišljanje svojih omiljenih pravaca, autora, ima direktan kontakt sa svojim uzorima, ali onda se penje na jedan viši stepen, jer aktivno ulazi u dijalog sa njima, u svojevrsni razgovor, ne samo divljenja već i radoznalog preispitivanja."  - iz recenzije Ane Vučković Poetski uradak Pita od džeza nastajao je u periodu 2014. godine a objavljen je 2024. godine u izdanju Nove Artije.  izbor iz poezije Marijino pismo Vladimiru Vladimire, najdraži, Znam da ne bunca malarija I da Vam nije lako Stojite na jednoj nozi, na drugoj, Izgledate tako spokojno Lice Vam je mirno A znam da me priželjkujete Tako jako Znam da ne volite kada kasnim Znate da to je moja lagarija Znate, i kada sam Vama sam sasvim Opet sam negde drugde, udata Možda. Možda sam ona skitnica Što u izgoreloj kući našla je dom Možda se nikad ne udam, jer ipak Najviše volim Vas kada kažete: ''Lud sam za njom&

Soba modrih boja - izbor iz poetske zbirke

  Poetska zbirka  Soba modrih boja  izašla je 2012. godine u izdanju Udruženja književnika Srbije. Autorka je za ovu zbirku dobila prestižnu pesničku nagradu Matićev šal. Priložena ilustracija je naslovna strana zbirke i rad je likovnog umetnika Dušana Dimića.     Soba modrih boja   U sobu modrih boja ulazi se tiho U sobi modrih boja nije niko Tamo nema ni krvi ni plača U sobi modrih boja pažljivo se korača   Kroz otškrinut prozor u sobu možeš ući Tako mirna je da lako možeš pući Otvoreno nebo na plafonu u sobi Pitaš se šta jesi, gde si, da pođeš, što bi   Soba modrih boja i slika u glavi U sobi modrih boja ideali su pali Ova soba ima ljubičaste cvetiće I u njoj se voli jedno biće   U sobi modrih boja jastuci su žuti Na jastuku postoji mladež crne puti Soba modrih boja ima slabu tačku I jednu mrtvu belu mačku   U sobi modrih boja šeta neka šteta Sobi modrih boja neka tama smeta U sobi modrih boja neko teško diše U sobi modrih boja nema ni boja više   Šetnja sa Žakom   ''Takva s

Leti pozorišta spavaju. Leti pozorišta spavaju?

Nešto nikako ne mogu da se nateram da sednem da napišem post. Osećam kao da imam toliko toga da kažem, ali ovih dana mi se nešto ništa ne uobličava u reči. Ostaje u vazduhu kao ideja i lebdi iznad mene, a ja to osećam kao onaj tupi bol u želucu onda kad prepiješ kafe. Leto je, vreme za kuliranje. Meni je pozorišna sezona do oktobra na stendbaju, mada se nešto nadam da će radovi na novoj predstavi krenuti već u avgustu, te jedva čekam onaj veliki sto oko koga su poređani ljudi sa tekstovima, cigaretama i kafama ispred sebe, ispitivački i pomalo skeptično sagledavajući oko sebe i ispred sebe. Ponekad i pored sebe. Ali i u nedostatku pozorišta - pozorište. Letnja izvođenja, čiji i nisam nešto najveći fan, ali su zanimljiva na svoj način. I nekako ih više doživljavam kao izvedbe koje mi održavaju mojo, da ne zarđam do nove sezone. I leti se predstave održavaju na letnjim scenama, čiji tek nisam fan, s obzirom na jednu epizodu letnjeg izvođenja kada sam samo gledala kad će me ćapiti jedan